HTTP 200 OK
Allow: GET, PUT, PATCH, DELETE, HEAD, OPTIONS
Content-Type: application/json
Vary: Accept
{
"url": "https://mpr.acdh.oeaw.ac.at/apis/api/metainfo/tempentityclass/3207/?format=api",
"id": 3207,
"name": "Firma Campos und Bulić",
"review": false,
"start_date": null,
"start_start_date": null,
"start_end_date": null,
"end_date": null,
"end_start_date": null,
"end_end_date": null,
"start_date_written": null,
"end_date_written": null,
"status": "to do",
"references": "https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=10&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiXzOmX0qfjAhWxtXEKHewvDK8QFjAJegQIABAC&url=https%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F219187&usg=AOvVaw04B9GHEkvMTI8LSMio9Pc6\r\n\r\nhttps://www.geni.com/people/Nikola-Buli%C4%87/6000000026942061198",
"notes": "Nikola je jedini od četvero braće ostao živjeti u Vranjicu i pomagati ocu u poljoprivredi, dok su ostala braća (Stjepan, Ivan i Mate) usmjerena u škole. Možda je toj odluci pridonio i veoma vjerojatno znatan miraz njegove žene Jozice, kćeri Petra Benzona i Roze Carev, koju otac i majka spominju u svojim oporukama. Uz poslove na zemlji, Nikola pomaže oca u odvoženju, zaprežnim kolima, vode iz solinske Rike u Split, a to je u to doba bio unosan posao. Poslije je Nikola započeo poslove kopanja tupine. Kako je to utjecalo na arheološka nalazišta opisuje Duško Kečkemet: »Na Trceri su 1908. sagrađena jednako ružna i nametljiva skladišta za tupinu i pristanište za veće teretne brodove, kao i kuća za direktora toga poduzeća. (…) U tupinolomu što ga je firma Raffaela Camposa i Nikole Bulića počela kopati 1909. godine, da bi neprerađenu glinicu (tupinu, lapor) izvozila brodovima u inozemstvo, uglavnom u Italiju, kupivši polja i vinograde od Vranjičana, čak i od vranjičke župske crkve, nađeno je najviše antičkih grobova i grobnih predmeta i to uglavnom na lokalitetu kod skupine od nekoliko kuća obitelji Jurić (zvanih Ćućine kuće), (…) I nalazi na tom položaju što ga je narod – zbog ruševine crkve – nazvao Crikvine, uglavnom potječu iz ranokršćanske epohe i nose oznake tog stila. Bulić veli da su sa sjeverne strane kose nalaženi većinom poganski, a s južne kršćanski, t.j. kasniji grobovi. (…) Firma Campos-Bulić, koja je vršila kopanje lapora darovala je sve nađene predmete Arheološkom muzeju u Splitu, što je u inventarima muzeja navedeno.« Uvrštenje Nikole u niz istaknutih Bulića opravdano je i po jednoj neznatnoj vijesti koja se sačuvala među njegovim nasljednicima i doprla do praunuka Nenada Jurića, a on ju je meni ispričao. Nasljednici su govorili kako je Nikola u tupinolomu, kojemu je bio suvlasnik, doživio udarac manjega kamena u glavu i od toga je poslije umro. Potvrda je u naznaci njegove smrtne bolesti koju je u maticu upisao župnik don Josip Bervaldi: »Pyoemia chronica«. To je zapušteno nutarnje otrovanje koje najčešće nastaje od vanjskoga uzročnika. Valja, dakle, povjerovati i vijestima koje su u prvi mah skoro nevjerojatne, ali kad ih potvrdi pisani izvor, pa bilo to i neizravno, u okolnostima onodobnoga liječenja, takve vijesti bivaju vjerojatne. Poslove oko vađenja i izvoza tupine nastavili su Nikolini sinovi Ivan Petar i Marin Toma.\r\n\r\nhttps://www.geni.com/people/Nikola-Buli%C4%87/6000000026942061198",
"published": false,
"source": null,
"text": [
{
"id": 8,
"label": "ID: 8 - Firma Campos und Bulić in",
"url": "https://mpr.acdh.oeaw.ac.at/apis/api/metainfo/text/8/"
}
],
"collection": [
{
"id": 2,
"label": "Manuell erstellte Entität",
"url": "https://mpr.acdh.oeaw.ac.at/apis/api/metainfo/collection/2/"
}
]
}